Temelji pohlepe mogu biti i u strahu, strah  da se u budućnosti možda neće imati dovoljno, neće imati za puko preživljavanje- evolucijski razvoj je nekad tjerao ljude da skupljaju resurse za preživljavanje. A imati dodatno još i više  daje osjećaj nadmoći i kontrole nad svijetom punom neizvjesnosti jer  “imati“ se često doživljava kao štit od nesigurnosti, neimaštine, bijede, gladi. Za sigurnost normalnog života, procjenjuje se potrebna količina dobara za opstojnost,  stoga je to duboko i kompleksno pitanje koje zadire u samu prirodu čovjeka  i splet unutarnjih i vanjskih okolnosti.

Ta možebitna kompenzacija je iza nedostatak samopoštovanja misleći da će tako steći poštovanje i divljenje drugih.

Živimo u društvu koje konstantno potiče natjecanje glorificira bogatstvo i luksuz ali- akumuliranjem bogatstva daje nalet dopamina, zbog kojega pohlepa postaje neka vrsta ovisnosti, slična kockanju.

 Veliki  problem nastaje kada pohlepom ostvare materijalne dobiti- postati bogat- ali ne uspiju ostvariti svoje „važne“ zadane ciljeve koje sam sebi zadao; ali isto tako postati i biti  važan i cijenjen; u oba slučaja problem nastaje uzrok velikih razočarenja.

    Pohlepa zaista nije samo želja za materijalnim stvarima, već je često povezana s dubljim, unutarnjim potrebama, snovima, željama i strahovima.