Za djecu  u vrtićima i osnovnim školama odgajatelji učitelji i psihijatri počeli su govoriti da ih ima hiperaktivnih služeći se još skraćenicom  ADHD čije značenje gotovo nitko ne zna. Sva djeca koja su se upisala u vrtić ili osnovnu školu su normalnoga zdravlja i za njih nitko ne može govoriti da su hiperaktivna jer su ta djeca blažega ili aktivnijega ponašanja što je sasvim normalno i svi ti akteri trebaju to da prihvate a ne da bez ikakvog znanja upućuju da se kod te djece utvrđuje jesu li hiperaktivna ili nisu i ako se utvrdi da nisu nikom ništa.

 Sva djeca upisana u školu su zdrava a zašto su nekad aktivnija po njima previše trebaju se odgajatelji učitelji a i roditelji upitati zbog kojih razloga se to kod djece događa i onda otklonite te nedostatke. Uvijek su roditelji odgajatelji i učitelji za djecu govorili to jest za pojedince da su, narodni izraz, pusta djeca ali to ne znači da su bolesna i da ih treba proglašavati bolesnim a pogotovo ne slati kod psihijatra jer takvima psihijatar sigurno neće ništa pomoći osim što će se kao i oni prema djetetu ponašati onako kako ne bi trebao i rijetko će ih odbiti. 

Oduvijek je bilo puste djece u vrtićima i školama i biće ih s tim što se ta djeca u toku vremena mijenjaju i često postaju umjesto pusta tiha i blaga bez ičije pomoći. Odgajatelji ili nastavnici ukoliko nisu u stanju takvoj djeci pomoći nego ih proglašavaju super aktivni i traže da se upute psihijatrima očito nisu za taj posao i treba ih otpustiti neka se bave nekim drugim poslovima.

Ako netko od odgajatelja i učitelja si dopusti da zatraži da se dijete uputi psihijatru a ravnatelj to dopusti treba otpustiti sve jer za njih nije to radno mjesto neka dođu neki drugi koji će biti uspješni i bolji od njih i prihvatiti i ponašati se onako kako treba prema djeci.

 Roditelji prvi zapažaju da su djeca aktivna odnosom pusta i sama se trebaju da preispitaju zašto su takva djeca i najčešće su oni razlog i trebaju da se preispitaju i da ga pronađu a ako oni nisu razlog trebaju pokušati pronaći neki drugi razlog koji dijete dovodi do takovoga ponašanja a nikako prepustiti dijete odgajateljima i učiteljima da ga upućuju psihijatrima 

Zašto su djeca takva i najčešće su oni razlog i  treba ga pronaći i pronaći rješenje sami ili u razgovoru sa djetetom ako nisu oni razlog treba pronaći taj drugi razlog saznajući od djeteta ili na drugi način i riješit ga na najbolji mogući način. Samo izuzetno i rijetko  kod nekog djeteta može nastati psihički poremećaj koji se manifestira i kao takav treba se riješiti na najbolji mogući način.

Emocija je proizvod tjelesnog i duhovnog sa polazom iznutra prema vani i ako je pitanje da li postoji tjelesno i duhovno. Tjelesno sigurno postoji a duhovno možda postoiji ili ne postoji pa ništa ne preostaje nego da vjeruješ da je isto tako i emocija vjerojatno polazi iznutra i usmjerena je prema vani s tim što se formira unutra onakva kakva je a prema vani treba da se izrazi ista  i da se ostvari jednaka i unutra i vani. Često to izražavanje i ostvarivanje ne može sa razlikovati a i ne treba se razlikovati nego je bitno da se ostvari emocija. 

 Da  bi  se  ostvarila emocija mora da postoji motivacija dakle želja da se ostvari nešto što je ostvarivo i  neostvarivo ili je često neostvarivo ali se teži prema tome. Ukoliko postoji jaka motivacija ostaće sve veća želja da se motivacija ostvari i sve veća mogućnost da se realizira emocija. Emocija je u pravilu daleko i mora se dugo ostvarivati i često se od nje ne odustaje pa ponekad uspjeva se doći do ostvarenja emocija odnosno ostvarenja želja koje je ponekad izgledaju i neostvarivo  pa se ipak ostvari i često emocija se povezuje sa osjećajem a osjećaj je u stvari sadašnji trenutak koji se ostvaruje onako kako ga želimo ili se ne ostvaruje i osećaj ne mora biti realan i stvara a često i ne stvara ali je uvek trenutni što ne znači da se neće ostvariti i da se ne teži da se ostvari odnosno taj se oseća često ponavlja i ako je osjećaj sada i stvaran on se čisto pojavljuje iz prošlosti i takođe često ide u budućnosti pa se ta tri elementa emocija, motivacija i osjećaji međusobno miješaju no kada se sve zbroji i raščisti. 

 Sva tri ova elementa međusobno se miješaju i teško ih je razlučiti što je što i nisu dokazivi odnosno ne mogu se ponavljati jer iz čestog ponavljanja potvrđuje  da  nešto nije stanje koje je često dolazi kao produkt toga miješanja i onda imamo dobro ili loše raspoloženje a raspoloženje je

                                     -2-

element koji je vrlo važan u životu posebno u svakodnevno doživljavanju

-što utječe na cjelokupno ponašanje osobe a i na obavljanje svih poslova kao i na zabavljanje i radost   a posebno utječe na ponašanje na zadovoljstvo na osvježenje na izvođenje niza poslova, zabava, razonoda, osvježenja, lakše življenje i lakše podnošenje svega što je nezgodno a često pretvaranja u zgodno lako oživljujuće poletno i ponosno.

Sva tri ova elementa utječu na raspoloženje a raspoloženje takođe jako važno za komunikaciju među ljudima a od ljudi dobivaš razgovor dobivaš niz objašnjenja saznanja unapređenja drugačijeg razmišljanja poboljšavanje svoga razmišljanja stvaranje lakoće lagodnosti ugodnosti lakše  odupiranje težim mislima i stvaranju lakih lijepih misli što sam ne bi stvorio,  dakle ta komunikacija te vodi u pravom smjeru kako u emociji motivaciji, osjećaju i  raspoloženju.

To  su elementi koji su apstraktni i teško dokazivi ali su vrlo važni u životu i često se vrte u krug prelaze iz jednog u drugog u drugi a kada se o njima razmišlja puno mogu pomoći u življenju jer se shvati da nije sve onako kako u prvom trenutku izgleda i često se vremenom mijenja odnosno spoznaje se da neugodnost nije tako velika kao ni ugodnost kolika na prvi momenti izgleda.

Koliko god su emocije motivacije, osjećaj i rapoloženja apstraktni elemeni često nerazumljivi i nejasni u životu se stalno koriste i život se sastoji od njih i za dobar život vrlo je važno da uspostavši harmoniju između ovih elemenat i da ih pravilno i koliko je mogoće bolje koristiš.

Što si u tome bolji život će ti biti bolji i lagodniji sa puno radosti čemu svi težimo.

Temelji pohlepe mogu biti i u strahu, strah  da se u budućnosti možda neće imati dovoljno, neće imati za puko preživljavanje- evolucijski razvoj je nekad tjerao ljude da skupljaju resurse za preživljavanje. A imati dodatno još i više  daje osjećaj nadmoći i kontrole nad svijetom punom neizvjesnosti jer  “imati“ se često doživljava kao štit od nesigurnosti, neimaštine, bijede, gladi. Za sigurnost normalnog života, procjenjuje se potrebna količina dobara za opstojnost,  stoga je to duboko i kompleksno pitanje koje zadire u samu prirodu čovjeka  i splet unutarnjih i vanjskih okolnosti.

Ta možebitna kompenzacija je iza nedostatak samopoštovanja misleći da će tako steći poštovanje i divljenje drugih.

Živimo u društvu koje konstantno potiče natjecanje glorificira bogatstvo i luksuz ali- akumuliranjem bogatstva daje nalet dopamina, zbog kojega pohlepa postaje neka vrsta ovisnosti, slična kockanju.

 Veliki  problem nastaje kada pohlepom ostvare materijalne dobiti- postati bogat- ali ne uspiju ostvariti svoje „važne“ zadane ciljeve koje sam sebi zadao; ali isto tako postati i biti  važan i cijenjen; u oba slučaja problem nastaje uzrok velikih razočarenja.

    Pohlepa zaista nije samo želja za materijalnim stvarima, već je često povezana s dubljim, unutarnjim potrebama, snovima, željama i strahovima.

Emocija je proizvod tjelesnog i duhovnog sa polazom iznutra prema vani i ako je pitanje da li postoji tjelesno i duhovno. Tjelesno sigurno postoji a duhovno možda postoiji ili ne postoi pa ništa ne preostaje nego da vjeruješ da je isto tako i emocija vjerojatno polazi iznutra i usmjerena je prema vani s tim što se formira unutra onakva kakva je a prema vani treba da se izrazi ista i da se ostvari jednaka i unutra i vani. Često to izražavanje i ostvarivanje ne može sa razlikovati a i netreba se razlikovat nego je bitno da se ostvari emocija.
Da bi se ostvarila emocija mora da postoji motivacija dakle želja da se ostvari nešto što je ostvarivo i neostvarivo ili je često neostvarivo ali se teži prema tome ukoliko postoji jaka motivacija ostaće sve veća želja da se motivacija ostvari i sve veća mogućnost da se realizira emocija.

Emocija je u pravilu daleko i mora se dugo ostvarivati i često se od nje ne odustaje pa ponekad uspjeva se doći do ostvarenja emocija odnosno ostvarenja želja koje je ponekad izgledaju i neostvarivo pa se ipak ostvari i često emocija se povezuje sa osjećajem a osjećaj je u stvari sadašnji trenutak koji se ostvaruje onako kako ga želimo ili se ne ostvaruje i osećaj ne mora biti realan i stvara a često i ne stvara ali je uvek trenutni što ne znači da se neće ostvariti i da se ne teži da se ostvari odnosno taj se oseća često ponavlja i ako je osjećaj sada i stvaran on se čisto pojavljuje iz prošlosti i takođe često ide u budućnosti pa se ta tri elementa emocija, motivacija i osjećaji međusobno miješaju no kada se sve zbroji i raščisti.

Sva tri ova elementa međusobno se miješaju i teško ih je razlučiti što je što i nisu dokazivi odnosno ne mogu se ponavljati jer iz čestog ponavljanja potvrđuje da nešto nije stanje koje je često dolazi kao produkt toga miješanja i onda imamo dobro ili loše raspoloženje a raspoloženje je element koji je vrlo važan u životu posebno u svakodnevno doživljavanju što utječe na cjelokupno ponašanje osobe a i na obavljanje svih poslova kao i na zabavljanje i radost a posebno utječe na ponašanje na zadovoljstvo na osvježenje na izvođenje niza poslova, zabava, razonoda, osvježenja, lakše življenje i lakše podnošenje svega što je nezgodno a često pretvaranja u zgodno lako oživljujuće poletno i ponosno.

Sva tri ova elementa utječu na raspoloženje a raspoloženje takođe jako važno za komunikaciju među ljudima a od ljudi dobivaš razgovor dobivaš niz objašnjenja saznanja unapređenja drugačijeg razmišljanja poboljšavanje svoga razmišljanja stvaranje lakoće lagodnosti ugodnosti lakše odupiranje težim mislima i stvaranju lakih lijepih misli što sam ne bi stvorio dakle ta komunikacija te vodi u pravom smjeru kako u emociji motivaciji, osjećaju i raspoloženju.
To su elementi koji su apstraktni i teško dokazljivi ali su vrlo važni u životu i često se vrte u krug prelaze iz jednog u drugog u drugi a kada se o njima razmišlja puno mogu pomoći u življenju jer se shvati da nije sve onako kako u prvom trenutku izgleda i često se vremenom mijenja odnosno spoznaje se da neugodnost nije tako velika kao ni ugodnost kolika na prvi momenti izgleda.
Koliko god su emocije motivacije, osjećaj i rapoloženja apstraktni elemeni često nerazumljivi i nejasni u životu se stalno koriste i život se sastoji od njih i za dobar život vrlo je važno da uspostavš harmoniju između ovih elemenat i da ih pravilno i koliko je mogoće bolje koristiš.Što si u tome bolji život će ti biti bolji i lagodniji sa puno radosti čemu svi težimo

Pojam  je apstraktna, misaona predodžba ili jedinica značenja skupine objekata, ideja ili događaja. Predstavlja našu mentalnu konstrukciju stvarnosti i omogućuje  kategorizaciju, razumijevanje i komunikaciju sa okolinom    

Pojmovi obuhvaćaju više pojedinačnih entiteta  da klasificiramo stvari u grupe po zajedničkim obilježjima ili hijerarhijski

Pojam može imati specifična značenja kao u logici gdje je pojam osnovni element suda, dok u filozofiji je često povezan s univerzalijama.

Ova zanimljiva uzrečica, “Pojam je pojam, a ja o pojmu pojma nemam”, igra se sa samom definicijom i razumijevanjem, ističući paradoks ili frustraciju zbog nedostatka znanja o nečemu što bi trebalo biti fundamentalno ili samorazumljivo.

U situacijama :

Samorefleksija uvijek postoji dublji nivo razumijevanja koji nam izmiče. Kada netko pokušava objasniti filozofski koncept, a vi osjećate da vam izmiče osnovno shvaćanje samog pristupa filozofiji.

. -Frustracija složenošću ili višeslojnošću da osoba ne zna odakle početi U situaciji kada se raspravlja o nekom apstraktnom terminu u struci, a vi shvatite da vam je nejasan sam temelj tog termina.

– Ironični izraz skromnosti ili duhovitosti: glupo priznati neznanje, iako  postoji praznina u razumijevanju. Kao duhovit komentar kada se suočite s nečim što bi trebalo biti jednostavno, ali vam i dalje nije jasno.

Ukratko, uzrečica je igra riječi koja naglašava jaz između pretpostavljene jasnoće nekog koncepta i stvarnog nedostatka osobnog razumijevanja tog koncepta. To je priznanje da, unatoč tome što “nešto jest”, mi ponekad nemamo pojma što je to “nešto”.