2 DIO -RAZLIKA POJMA U FILOZOFIJI I U LOGICI
Pojam u filozofiji
I filozofija i logika koriste pojam kao temeljnu jedinicu mišljenja. U suštin je razlika u načinu na koji ga promatraju i svrsi za koju ga koriste.
U filozofiji, pojam se istražuje u svom najširem smislu, često dotičući se ontoloških (što nešto jest) i epistemoloških (kako to znamo) pitanja, istražujući što on jest u odnosu na stvarnost i kako se formira u svijesti.je li nešto realno, kako to spoznajemo
Filozofska analiza (sadržaj i smisao) pojma ide dublje od puke definicije i pita se o njegovom konačnom smislu, implikacijama i mjestu u sveukupnom razumijevanju svijeta. Pojam “pravda” filozof će analizirati kroz etičke teorije, povijesne perspektive i različite interpretacije, tražeći njezinu esencijalnu prirodu , često povezuje pojmove s univerzalijama, apstraktnim idejama koje predstavljaju zajedničke karakteristike stvari (npr. pojam “ljepota” nije samo suma lijepih stvari, već apstraktna ideja koja ih čini lijepima).
Ukratko:
Filozofija se pita ŠTO je pojam u svojoj biti i smislu, istražujući njegovu dubinu i odnos prema stvarnosti. Logika se pita KAKO se pojam koristi u pravilnom mišljenju, fokusirajući se na njegovu strukturu i funkciju u zaključivanju.
. Logika se pita KAKO se pojam koristi u pravilnom mišljenju, fokusirajući se na njegovu strukturu i funkciju u zaključivanju.
– Logika, kao znanost o pravilnom mišljenju, promatra pojam prvenstveno kao element suda i zaključka. Ona se bavi formom pojma, njegovom jasnoćom, razgovjetnošću, opsegom i sadržajem, za valjano zaključivanje.
-Za logiku je ključno kako se pojam definira (npr. pomoću najbližeg roda i specifične razlike) i kako se klasificira (npr. opći, pojedinačni, pozitivni, negativni) da je pojam precizan , nedvosmislen kako bi se mogao koristiti u logičkim operacijama.
-Logika ne pita je li sam pojam “istinit” u smislu njegove realnosti (to je filozofsko pitanje), već je li valjano korišten u procesu zaključivanja. Glavni interes je u tome da iz istinitih premisa dobijemo istinite zaključke.
Logika se bavi formom i upotrebom pojma, gledajući ga kao element suda i zaključka.
Fokus je na njegovoj jasnoći, preciznosti i pravilnom korištenju u zaključivanju, kako bi se osigurala valjanost mišljenja.
Suštinska razlika:
Filozofija se pita ŠTO je pojam u svojoj biti i smislu, istražujući njegovu dubinu i odnos prema stvarnosti.
Logika se pita KAKO se pojam koristi u pravilnom mišljenju, fokusirajući se na njegovu strukturu i funkciju u zaključivanju.
Ukratko, filozofija “kopa dublje” u značenje i prirodu pojma, dok se logika bavi njegovom upotrebom kao alatom za dosljedno i valjano mišljenje.
Ukratko: -filozofija istražuje što pojam znači,
-logika istražuje kako se pojam koristi u pravilnom mišljenju.
Pojam
Pojam je apstraktna, misaona predodžba ili jedinica značenja skupine objekata, ideja ili događaja. Predstavlja našu mentalnu konstrukciju stvarnosti i omogućuje kategorizaciju, razumijevanje i komunikaciju sa okolinom
Pojmovi obuhvaćaju više pojedinačnih entiteta da klasificiramo stvari u grupe po zajedničkim obilježjima ili hijerarhijski
Pojam može imati specifična značenja kao u logici gdje je pojam osnovni element suda, dok u filozofiji je često povezan s univerzalijama.
Ova zanimljiva uzrečica, “Pojam je pojam, a ja o pojmu pojma nemam”, igra se sa samom definicijom i razumijevanjem, ističući paradoks ili frustraciju zbog nedostatka znanja o nečemu što bi trebalo biti fundamentalno ili samorazumljivo.
U situacijama :
Samorefleksija uvijek postoji dublji nivo razumijevanja koji nam izmiče. Kada netko pokušava objasniti filozofski koncept, a vi osjećate da vam izmiče osnovno shvaćanje samog pristupa filozofiji.
. -Frustracija složenošću ili višeslojnošću da osoba ne zna odakle početi U situaciji kada se raspravlja o nekom apstraktnom terminu u struci, a vi shvatite da vam je nejasan sam temelj tog termina.
– Ironični izraz skromnosti ili duhovitosti: glupo priznati neznanje, iako postoji praznina u razumijevanju. Kao duhovit komentar kada se suočite s nečim što bi trebalo biti jednostavno, ali vam i dalje nije jasno.
Ukratko, uzrečica je igra riječi koja naglašava jaz između pretpostavljene jasnoće nekog koncepta i stvarnog nedostatka osobnog razumijevanja tog koncepta. To je priznanje da, unatoč tome što “nešto jest”, mi ponekad nemamo pojma što je to “nešto”.
–
Osvrnuti ću se na kvalitetu, jasnoću i direktnost komunikacije
Istine, Laž, manipulacija i intriga
Često govorimo o vrijednosti istine, no ljudska psiha je složena. Iako želimo istinu, često nam je draže kada je ne čujemo, pogotovo ako je neugodna. Ta kompleksnost otvara vrata pojmovima poput laži, manipulacije i intrige, koji su povezani, ali nose specifična značenja.
Laž ili Izravno obmanjivanje
Manipulacija Prikrivena kontrola je širi pojam, taktika utjecanja na druge iskorištavanjem njihovih ranjivosti, i to na često prikriven način služi se emocionalnim pritiskom, iskrivljavanjem činjenica ili igranjem na osjećaje kako bi se kontroliralo tuđe ponašanje ili odluke. Cilj manipulacije je uvijek postizanje vlastitih ciljeva, često na štetu manipulirane osobe.
Intriga i Spletka: Tajni planovi i strategije
Intriga (često sinonim za spletku) odnosi se na smišljanje složenih, tajnih planova s ciljem postizanja određenog, često štetnog rezultata za nekoga drugoga. Intriga uključuje elemente tajnosti i kompleksnosti, te koristi laži i manipulaciju kao alate unutar šire strategije. Ona je plan, spletkarenje, usmjereno na stjecanje moći ili eliminaciju suparnika kroz prikrivene radnje.
Istina i genijalnost: Potencijal i prepoznavanje
To je kompleksna ljudska osobina.
Slično je i s genijalnošću. Inteligencija je trajna sposobnost, no genijalnost je vrhunac te sposobnosti koji se mora aktivno razvijati. Ona ne propada, ali ostaje neostvarena ako se ne radi na njoj. Ključno je i “imati sreće” – biti u pravom trenutku na pravom mjestu, ali i da netko uvidi interes u tom geniju. Taj interes ne mora biti isključivo materijalan, već može biti želja za znanjem, umjetničkim doprinosom ili rješavanjem globalnih problema. Bez tog prepoznavanja i podrške, čak i najveći potencijal može ostati neprimijećen.
Pojam “laž” je temeljni kamen u našem razumijevanju komunikacije i moralnosti.
Laž je svjesno izgovaranje, pisanje, gestikuliranje ili na bilo koji drugi način prenošenje neistine s namjerom da se druga osoba (ili osobe) obmane, zavede ili navede na pogrešan zaključak.
Evo nekih aspekata pojma laži:
Svijest o neistini: Osoba koja laže zna da ono što govori ili prenosi nije istina. Nije riječ o pogrešci, zabludi ili neznanju.
Namjera obmanjivanja: Primarni cilj laži je prevariti primatelja poruke. Bez namjere obmane, izjava koja se pokaže neistinitom nije laž (npr. ako netko netočno iznese činjenicu misleći da je istinita).
Aktivno ili pasivno djelovanje:
Aktivna laž: Direktno izgovaranje neistine (“Nisam ja bila tamo!”).
Pasivna laž (laganje prešućivanjem): Namjerno izostavljanje ključnih informacija koje bi promijenile razumijevanje situacije, s ciljem stvaranja pogrešne slike( bio sam u gradu, ali sam baš žurio pa nisam navratio” – prešućuje da je sreo nekog kojega je htio sakriti).
Posljedice: Iako se često percipira negativno, posljedice laži mogu varirati od benignih (“bijela laž” da se nekoga ne povrijedi) do izrazito štetnih (prevara, prijevara, kleveta). Međutim, sama definicija laži ne uključuje moralnu ocjenu, već opis čina.
Temelj moralnog i društvenog poretka: Laž narušava povjerenje, koje je temelj svih međuljudskih odnosa i funkcioniranja društva. Zato je u većini kultura i moralnih sustava laganje osuđivano.
Da, namjerno iskrivljavanje istine je srž definicije laži.
Kada netko namjerno iskrivljuje istinu s jasnom namjerom da postigne određeni cilj, najčešće da obmane drugu osobu.
-Dodavanje neistinitih informacija: Izmišljanje detalja ili događaja koji se nisu dogodili.
-Izostavljanje ključnih informacija: promijenile kontekst ili razumijevanje situacije.
-Mijenjanje konteksta: Predstavljanje istinitih činjenica na način koji implicira nešto drugo, dajući im pogrešno značenje.
-Preuveličavanje ili umanjivanje: Namjerno naglašavanje ili minimiziranje određenih aspekata istine kako bi se stvorio željeni dojam.
U svim tim slučajevima, bitno je da postoji namjera – želja da se stvori kriva percepcija kod primatelja poruke. Bez te namjere, to ne bi bilo namjerno iskrivljavanje istine, već možda greška ili zabluda.
LAŽ, MANIPULACIJA, INTRIGE,SPLETKE
Tanane su granice laži, manipulacija i intriga prepliću se u svakodnevnici.
Često se čini da je istina ideal kojem težimo, kompas naših odnosa i temelj povjerenja. Ipak, ljudska priroda je složena, a naša interakcija s istinom često je obojena složenim nijansama. Dok težimo iskrenosti, suočavamo se s lažima, manipulacijama i intrigama, spletkama; pojmovima koji se preklapaju, ali svaki nosi svoju specifičnu težinu i ulogu u međuljudskim odnosima.
Laži su odstupanje od istine
U suštini, laž je svjesno odstupanje od istine s namjerom da se obmani. Bilo da se radi o direktnom izgovaranju neistine ili o suptilnom prešućivanju važnih informacija kako bi se stvorila pogrešna slika. Laž ima za cilj iskriviti stvarnost, motivacija za laganje često proizlazi iz želje da se izbjegne neugodnost, kazna ili da se zaštiti neka vlastita pozicija.
Manipulacija je daleko širi i suptilniji pojam nevidljivo usmjeravanje tuđih odluka, podrazumijeva korištenje tuđih slabosti ili emocija na prikriven način, kako bi se pojedinca usmjerilo u korist manipulatora. Ne mora se uvijek raditi o izravnom laganju; manipulacija često koristi prešućivanje istine, iskrivljavanje činjenica, ili igranje na izazivanje osjećaja krivnje, sažaljenja ili straha kod pojedinca. Cilj je kontrolirati druge, često na njihovu štetu, pri čemu su metode često nevidljive i teško prepoznatljive.
Intriga -arhitektura tajnih planova
Sa intrigom ili spletkom, ulazimo u područje kompleksnih, tajnih planova i spletkarenja. Ova dva pojma su izuzetno bliska i često se koriste kao sinonimi opisuju osmišljavanje složenih strategija s ciljem postizanja određenog cilja, često nauštrb drugoga- za stjecanje moći, ili o svakodnevnoj situaciji gdje se smišlja način da se netko diskreditira, intriga uključuje elemente tajnosti i sofisticiranosti. I laži i manipulacija mogu biti sastavni dio takvih planova, ali sama intriga je veća slika – cijeli plan, strategija.
Šta je spletka?
Spletka je vrlo sličan pojam intrigi, a u svakodnevnom govoru se često koriste kao sinonimi. U suštini, spletka je vrsta intrige, ali s naglaskom na tajnost i često negativnu namjeru Oba termina opisuju tajno smišljen plan ili dogovor s ciljem postizanja neke koristi, često na štetu drugih.
Međutim, ako tražimo nijansu razlike, spletka ponekad može implicirati nešto manje sofisticiranu ili kompleksnu prirodu od “intrige”. Intriga često nosi konotaciju dugoročnog, složenog i strateškog plana, dok spletka može biti i jednokratan, manje razrađen, ali ipak tajni i manipulativan dogovor Spletka može biti i manje- više ad-hoc dogovor ili planiranje, s ciljem da se nekome naudi ili da se ostvari neka nepravedna prednost.
ISTINA
ČINI SE, I AKO ČOVJEK KAŽE DA VOLI ISTINU ALI IPAK MU JE DRAŽE NE ČUTI JE
ali deklarativno vole istinu, zapravo ne žele čuti određene istine: to je vrlo zanimljivo i često se dešava u stvarnom životu
iako je istina univerzalna vrijednost, naša psihologija i želja za zaštitom sebe, komforom ili održavanjem statusa quo, često nas navode da je izbjegavamo kada nam je neugodna. To je složena ljudska osobina koja pokazuje da su naši osjećaji i mehanizmi samoobrane često jači od naše racionalne želje za istinom.
Samozaštita: Istina može biti prijetnja našem egu, našim uvjerenjima ili našoj slici o sebi. Suočavanje s neugodnom istinom može izazvati bol, sram ili osjećaj neadekvatnosti, pa je izbjegavamo kako bismo se zaštitili od tih negativnih emocija.
Zona komfora: Ljudi se često osjećaju sigurnije u svojoj zoni komfora, čak i ako je ta zona izgrađena na iluzijama. Istina može poremetiti tu udobnost i zahtijevati promjene, što je mnogima teško prihvatiti.
Održavanje odnosa: Ponekad istina može narušiti odnose s drugim ljudima. Ako je istina nešto što bi moglo povrijediti nekoga do koga nam je stalo, ili ugroziti našu poziciju u nekom odnosu, radije ćemo je prešutjeti ili izbjeći.
Kognitivna disonanca: Ovo je psihološki fenomen gdje se ljudi osjećaju neugodno kada imaju istovremeno dva proturječna uvjerenja ili kada njihovo ponašanje nije u skladu s njihovim uvjerenjima. Suočavanje s istinom koja proturječi našim postojećim uvjerenjima stvara tu neugodnost, pa je lakše ignorirati istinu.
Želja za srećom/pozitivnim osjećajima/: Ljudi prirodno teže sreći i pozitivnim emocijama. Ako istina donosi tugu, razočaranje ili brigu, često se nesvjesno okrećemo od nje u potrazi za onim što nas čini sretnijima, čak i ako je to samo privremena utjeha.
Iz svakodnevnog života:
Osoba koja sumnja da je partner vara možda će reći da želi znati istinu, ali će se instinktivno povući i izbjegavati dokaze koji bi potvrdili njene sumnje.
Netko tko je prekomjerno težak može reći da želi biti zdrav, ali će ignorirati savjete liječnika o prehrani i vježbanju jer je lakše nastaviti s navikama koje pružaju kratkoročno zadovoljstvo.
Tvrtka koja tvrdi da cijeni iskrenu povratnu informaciju od zaposlenika, ali kažnjava one koji iznose kritike.
Izložba
Izložba je predstava nečega da to ljudi pogledaju i daju svoje mišljenje loše ili dobro. Izložiti se može mnogo toga da bi ljudi bili privučeni na izložbu obično misle da izložbu trebaju postaviti oni koji se time profesionalno bave ali to nije tako, izložbu može postaviti svatko i ona može biti loša ili dobra.
Od umjetnosti najčešće se postavlja izložba slika. Slike na izložbi jedan broj ljudi će pogledati i neće imati nikakav komentar i to je to, jedni ostaju nezainteresirani drugi dio ljudi će pogledati i unaprijed će imati mišljenje da te slike nisu nešto naročito a treći dio će pogledati i dati svoje mišljenje prema svom osjećaju i dati komentar pozitivan. ili negativan.
Slike jednog slikara ili više njih izložbu će posjeti i za sebe pronaći će slike koje su izuzetno lijepe iako za druge nisu bez obzira da li je slikar poznat ili nije. Kad se gledaju slike poznatih slikara svi se često izjašnjavaju za slike i koje nisu lijepe da su lijepe a kad se isključi ime slikara i samo se gledaju slike često i nepoznati slikari imaju lijepe slike. U pravilu nepoznati slikari imaju poneku lijepu sliku kao i poznati a svaki gledatelj drugačije gleda slike posebno kad su odvojene od slikara i sam odlučuje koja mu je slika lijepa. Lijepe slike su uvijek lijepe bez obzira tko je autor i tko ih gleda.
Inflacija 2.dio
INFLACIJA- 2.
Ako se zakonito i pošteno posluje svi će imati pristojnu zaradu i inflacija će sama po sebi nestati neće trebati više nitko kontrolirati ukoliko neko ubuduće to ne poštuje Treba ga isključiti iz proizvodnje to je sve na tjelma vlasti i oni moraju utvrditi odakle roba pošto je nabavljena roba Koliko troškovi i kakva je roba i i zato imamo i zato imamo da je na tržištu svakakva stara roba pokvarena roba ne odgovara navedenoj deklaraciji puna otrova i najveći dio uopće nije za korištenje akteri koriste se time samo da bi ostvarili nepristojnu zaradu nego abnormalno zaradu računajući da će se kontrolirati jednom ugodne ili dva puta pa će kazu platiti i ostvariti veliku zaradu
Narod je mišljenja da treba sve trgovine kontrolirati ali to ne treba dovoljno je samo jednu trgovinu kontrolirati od Kauflanda jednu od Špara i od drugih lanaca po jednu tako da se malo posla postiže veliki učinak uz eventualno kažnjavanje dovode se akteri ured i postiže se veliki i brz učinak ako se bilo tko od tih trgovaca odstrani neće drugi lako nastaviti
Oko ovakvog postupanja nema nikakvog dogovora nego se mora raditi po određenim pravilima i ko ne poštuje uklanja se sa pozornice i na njegovo mjesto brzo će stupiti novi akteri i nastojati zakonto i poštenog poslovati na dobrobit svih aktera a posebno potrošača
Inflacija 1.dio
Inflacija -1.
Inflacija je pojava koja nastaje sama od sebe u državi ili državama ili nastaje zbog niza ekonomskih razloga, tako je svi tumače a u stvari nastaje samo zbog nezakonitog i nepoštenog poslovanja.
Osnovni pokretač joj je pohlepa a opće mišljenje da je država ne može kontrolirati nego je trebaju kontrolirati akter inflacije što se nikad nije dogodilo i neće. Od inflacije najveći koristi imaju bogati i to ne samo navedeni akteri nego i mnogi drugi a najmanje siromašni. Imajući u vidu kako inflacija nastaje kod nas a i svugdje očito je da inflacija jedino može se kontrolirati od strane države i to bez ograničenja cijena. Od proizvođača do potrošača i svi sudionici su dužni poslovati po zakonu ali i pošteno a ako tako ne čine država je dužna kontrolirati i na vrijeme spriječiti nezakonite radnje i nepošteno poslovanje i od toga se ne može osloboditi.
Rješenja su vrlo jednostavna i učinkovita a treba ih ostvariti putem državnih tijela kojima je to posao i zato su plaćeni. Svi se pitaju kako inflaciju obuzdati ili čak ukloniti. Kontrola inspekcije i drugih tijela počinje u proizvodnji tamo gdje se utvrde realni troškovi u nastanku proizvoda znači da se dobro radi i da se proizvodi po realnoj cijeni. Postupanja u negativnom smislu državna tijela su dužna spriječiti a posebno korupciju i krađu ako u tom poslovanju postoji.
Opskrbljivače robe domaće i inozemne lako je kontrolirati utvrđenjem cijena i ako nije sve u učinjeno na zakonu i na pošten način, nadležna tijela trebaju poduzeti određene sankcije . Ako državna tijela utvrde nezakonito ili nepošteno poslovanje poduzeće progon na način da će sami prema ovlaštenju kažnjavati ili podnositi prijave ili tužbe sudovima. Ukoliko se u postupku kontrole utvrde mala odstupanja može se akter opomenuti a ako ih ponavlja ili su teža treba ga kažnjavati ili podnijeti prijavu ili tužbu sudu gdje će biti strože i na odgovarajući način kažnjen a moguća je i zabrana poslovanja. Svi su uvjerenja da u kontroli treba mnogo djelatnika međutim to je netačno. Ako isti rade samo bitne stvari i provedu postupak kako treba postupci vrlo kratko traju a učinci su veliki i akteri će brzo odustati od nezakonitog ili nepoštenog poslovanja. Naravno učinci neće biti u cijelosti jer uvijek je moguće malo ostupanje. Tijela koja provode kontrolu takođe treba kontrolirati i ako se tako čini uspjeh će biti veliki no ako ne uspiju kontrole
onda treba pristupiti bojkotu od strane potrošača i to u više navrata odnosno onoliko dugo dok se ne postigne odgovarajući učinak odnosno prisili aktere da zakonto i pošteno posluju a da uklone korupciju i krađu ,neće biti inflacije. Svi akteri u lancu navode da su ulazni troškovi veliki i zbog toga niko ne zarađuje i svi su u gubitku međutim ako se kontroliraju ulazni troškovi od početka do kraja odnosno naći će se koliki su kod svakog aktera i provjerom podataka utvrditi kome nisu u ulazni troškovi preveliki nego su premali odnosno tko ne posluje zakonito i pošteno treba ga spriječiti u tome
inteligencija-mudrost
inteligencija-mudrost
Kada razmišljamo o filozofiji života često je povezujemo s inteligencijom
a istu izražavamo iq ili eq i tako je nastojimo vrednovati, odnosno govoriti koliko je neka osoba inteligentna.
kada spominjemo inteligenciju pokušavamo definirati sto je to.uglavnom se pokazalo da je nitko ne može točno definirati,bolje rečeno,postoji mnogo definicija inteligencije i sve su one točne i netočne.
U odnosu na osobe pokušavamo odrediti koja je osoba inteligentnija ,odnosno, njenu inteligenciju izraziti količinom ili brojčano tj.gradirati što je u osnovi netočno jer je očito da su osobe u nekim razmišljanjima više a u drugim manje “inteligentne”.
Opcenito bi se inteligencija mogla objasniti kao brzina snalaženja u određenom trenutku odnosno, na nastalo pitanje dati brz odgovor i po mogucnosti pravilan, što se u pravilu nikada ne događa,obično se misli da je čovjek ili više ili manje inteligentan.tj.da se takav rađa ,sa manjom ili većom inteligencijom i da se onaj sa većom brže i boje snalazi u životu što u osnovi nije točno. Najvjerojatnije svaka osoba rađa se sa odredom inteligencijom ali vrlo različito za rješavanje životnih problema i snalaženja u društvu,pored ovoga što je urođeno u osobi vjerojatno mnoge se stvari u životu nauće a nešto što je nućeno pomaže da se brže rješavaju problemi i daju brzi odgovori na postavljena pitanja nekad valjani a često i nevaljani što se tek utvrđuje protekom vremena pa se često događa da ono što se činilo valjano postaje nevaljano a ono što se činilo nevaljano postaje valjano moguće da bi donosili pravilne odluke trebalo koristiti inteligenciju sa naučenim znajući unaprijed da donesene odluke mogu biti prave ili krive ,odnosno za određene osobe su prave a za druge te iste su krive ,pa ako je to za pojedinca tako ,vjerojatno je to i za cjelokupno društvo.
Ako se sve ovo dobro ukoponira i ako se slučajno pogodi da je pravilno lako će se utvrditi da je mudrost ta koja je vrlo važna u životu, upozoravam sve, da mudrost nije lukavost i da na prvi pogled lukavost ide prečice prema cilju ali se na kraju uvijek pokazalo da da lukavost ne dovodi do cilja nego mudrost dovodi do cilja ,ako se ne dogodi drugačije što je uvijek moguće ali je to dobra životna pouka a koja čovjeka ćini mudrijim a što ukazuje da sve drugo je manje vrijedno od mudrosti ,tko se mudro kreće kroz život prije ili poslije dođe do cilja ali nikada do onakovog kakav je zamislio nego uvijek lošiji od zamišljenog ali izvanredno dobar za život u cjelini.
Drugačije rečeno,opća inteligencija izražava se u odnosu djelovanja okoline na nas,tj.da iz svake situacije za sebe izvučemo najbolji ishod , ne na štetu drugih,TO se ne nauči, to ne znači i uspjeh mjerljiv u društvenim normama,jer isključuje socijalnu inteligenciju.
Za uspjeh potrebita je socijalna inteligencija koja uključuje norme ponašanja ljudi i normirane forme teoretskog znanja i zaključaka ,ali u stvarnosti imaju malo zajedničkog sa ophođenjem ljudi i okoline.
Blago rečeno forme uče pojedinca da zna u situacijama u trenutku odgovoti ono što drugom odgovara,koji se nalazi u lošoj situaciji;u tom slučaju socijalna inteligencija je naučila osobu da apriori razumije druge kako bi se njima manipuliralo sebi u korist i za korist u uspjehu u stručnoj kompetenciji=lukavo.
Umjesto takove situacije , mudrošću se postigne cilj a neće se nikoga povrijediti i povrijediti situaciju,može biti u usponu zastoja uzrokovanih objektivnim razlozima, situacija je stabilnija.
inteligenciju ne zamijenimo sa intelektom koji je značajka znanosti a znanost ima zadaću razlaganje cjeline na dijelove jer ima skepticizma ,da se vidi od čega se cjelina sastoji intelekt je direktan,stvara,preuređuje,novo kombinirati.
Sam za sebe intelekt traži argumentaciju da se nešto stvori,koja je korist,novo otkriće što može biti i jako negativno jer intelekt podržava skepticizam, ali kada je u odnosu na inteligenciju podređen,robovski odnos tada je veoma uspješan pošto je inteligencija sklad,mir, sloboda izražena ljubav za dobrobit pogled na proces dobrote.S pravom možemo reći intelekt kao gazda je loš,još k tome i opasan ali zajedno intelekt i inteligencija su sveopći napredak i svjetlu budućnost.