Posts Tagged: ančić
2 DIO -RAZLIKA POJMA U FILOZOFIJI I U LOGICI
Pojam u filozofiji
I filozofija i logika koriste pojam kao temeljnu jedinicu mišljenja. U suštin je razlika u načinu na koji ga promatraju i svrsi za koju ga koriste.
U filozofiji, pojam se istražuje u svom najširem smislu, često dotičući se ontoloških (što nešto jest) i epistemoloških (kako to znamo) pitanja, istražujući što on jest u odnosu na stvarnost i kako se formira u svijesti.je li nešto realno, kako to spoznajemo
Filozofska analiza (sadržaj i smisao) pojma ide dublje od puke definicije i pita se o njegovom konačnom smislu, implikacijama i mjestu u sveukupnom razumijevanju svijeta. Pojam “pravda” filozof će analizirati kroz etičke teorije, povijesne perspektive i različite interpretacije, tražeći njezinu esencijalnu prirodu , često povezuje pojmove s univerzalijama, apstraktnim idejama koje predstavljaju zajedničke karakteristike stvari (npr. pojam “ljepota” nije samo suma lijepih stvari, već apstraktna ideja koja ih čini lijepima).
Ukratko:
Filozofija se pita ŠTO je pojam u svojoj biti i smislu, istražujući njegovu dubinu i odnos prema stvarnosti. Logika se pita KAKO se pojam koristi u pravilnom mišljenju, fokusirajući se na njegovu strukturu i funkciju u zaključivanju.
. Logika se pita KAKO se pojam koristi u pravilnom mišljenju, fokusirajući se na njegovu strukturu i funkciju u zaključivanju.
– Logika, kao znanost o pravilnom mišljenju, promatra pojam prvenstveno kao element suda i zaključka. Ona se bavi formom pojma, njegovom jasnoćom, razgovjetnošću, opsegom i sadržajem, za valjano zaključivanje.
-Za logiku je ključno kako se pojam definira (npr. pomoću najbližeg roda i specifične razlike) i kako se klasificira (npr. opći, pojedinačni, pozitivni, negativni) da je pojam precizan , nedvosmislen kako bi se mogao koristiti u logičkim operacijama.
-Logika ne pita je li sam pojam “istinit” u smislu njegove realnosti (to je filozofsko pitanje), već je li valjano korišten u procesu zaključivanja. Glavni interes je u tome da iz istinitih premisa dobijemo istinite zaključke.
Logika se bavi formom i upotrebom pojma, gledajući ga kao element suda i zaključka.
Fokus je na njegovoj jasnoći, preciznosti i pravilnom korištenju u zaključivanju, kako bi se osigurala valjanost mišljenja.
Suštinska razlika:
Filozofija se pita ŠTO je pojam u svojoj biti i smislu, istražujući njegovu dubinu i odnos prema stvarnosti.
Logika se pita KAKO se pojam koristi u pravilnom mišljenju, fokusirajući se na njegovu strukturu i funkciju u zaključivanju.
Ukratko, filozofija “kopa dublje” u značenje i prirodu pojma, dok se logika bavi njegovom upotrebom kao alatom za dosljedno i valjano mišljenje.
Ukratko: -filozofija istražuje što pojam znači,
-logika istražuje kako se pojam koristi u pravilnom mišljenju.
LAŽ, MANIPULACIJA, INTRIGE,SPLETKE
Tanane su granice laži, manipulacija i intriga prepliću se u svakodnevnici.
Često se čini da je istina ideal kojem težimo, kompas naših odnosa i temelj povjerenja. Ipak, ljudska priroda je složena, a naša interakcija s istinom često je obojena složenim nijansama. Dok težimo iskrenosti, suočavamo se s lažima, manipulacijama i intrigama, spletkama; pojmovima koji se preklapaju, ali svaki nosi svoju specifičnu težinu i ulogu u međuljudskim odnosima.
Laži su odstupanje od istine
U suštini, laž je svjesno odstupanje od istine s namjerom da se obmani. Bilo da se radi o direktnom izgovaranju neistine ili o suptilnom prešućivanju važnih informacija kako bi se stvorila pogrešna slika. Laž ima za cilj iskriviti stvarnost, motivacija za laganje često proizlazi iz želje da se izbjegne neugodnost, kazna ili da se zaštiti neka vlastita pozicija.
Manipulacija je daleko širi i suptilniji pojam nevidljivo usmjeravanje tuđih odluka, podrazumijeva korištenje tuđih slabosti ili emocija na prikriven način, kako bi se pojedinca usmjerilo u korist manipulatora. Ne mora se uvijek raditi o izravnom laganju; manipulacija često koristi prešućivanje istine, iskrivljavanje činjenica, ili igranje na izazivanje osjećaja krivnje, sažaljenja ili straha kod pojedinca. Cilj je kontrolirati druge, često na njihovu štetu, pri čemu su metode često nevidljive i teško prepoznatljive.
Intriga -arhitektura tajnih planova
Sa intrigom ili spletkom, ulazimo u područje kompleksnih, tajnih planova i spletkarenja. Ova dva pojma su izuzetno bliska i često se koriste kao sinonimi opisuju osmišljavanje složenih strategija s ciljem postizanja određenog cilja, često nauštrb drugoga- za stjecanje moći, ili o svakodnevnoj situaciji gdje se smišlja način da se netko diskreditira, intriga uključuje elemente tajnosti i sofisticiranosti. I laži i manipulacija mogu biti sastavni dio takvih planova, ali sama intriga je veća slika – cijeli plan, strategija.
Šta je spletka?
Spletka je vrlo sličan pojam intrigi, a u svakodnevnom govoru se često koriste kao sinonimi. U suštini, spletka je vrsta intrige, ali s naglaskom na tajnost i često negativnu namjeru Oba termina opisuju tajno smišljen plan ili dogovor s ciljem postizanja neke koristi, često na štetu drugih.
Međutim, ako tražimo nijansu razlike, spletka ponekad može implicirati nešto manje sofisticiranu ili kompleksnu prirodu od “intrige”. Intriga često nosi konotaciju dugoročnog, složenog i strateškog plana, dok spletka može biti i jednokratan, manje razrađen, ali ipak tajni i manipulativan dogovor Spletka može biti i manje- više ad-hoc dogovor ili planiranje, s ciljem da se nekome naudi ili da se ostvari neka nepravedna prednost.
ISTINA
ČINI SE, I AKO ČOVJEK KAŽE DA VOLI ISTINU ALI IPAK MU JE DRAŽE NE ČUTI JE
ali deklarativno vole istinu, zapravo ne žele čuti određene istine: to je vrlo zanimljivo i često se dešava u stvarnom životu
iako je istina univerzalna vrijednost, naša psihologija i želja za zaštitom sebe, komforom ili održavanjem statusa quo, često nas navode da je izbjegavamo kada nam je neugodna. To je složena ljudska osobina koja pokazuje da su naši osjećaji i mehanizmi samoobrane često jači od naše racionalne želje za istinom.
Samozaštita: Istina može biti prijetnja našem egu, našim uvjerenjima ili našoj slici o sebi. Suočavanje s neugodnom istinom može izazvati bol, sram ili osjećaj neadekvatnosti, pa je izbjegavamo kako bismo se zaštitili od tih negativnih emocija.
Zona komfora: Ljudi se često osjećaju sigurnije u svojoj zoni komfora, čak i ako je ta zona izgrađena na iluzijama. Istina može poremetiti tu udobnost i zahtijevati promjene, što je mnogima teško prihvatiti.
Održavanje odnosa: Ponekad istina može narušiti odnose s drugim ljudima. Ako je istina nešto što bi moglo povrijediti nekoga do koga nam je stalo, ili ugroziti našu poziciju u nekom odnosu, radije ćemo je prešutjeti ili izbjeći.
Kognitivna disonanca: Ovo je psihološki fenomen gdje se ljudi osjećaju neugodno kada imaju istovremeno dva proturječna uvjerenja ili kada njihovo ponašanje nije u skladu s njihovim uvjerenjima. Suočavanje s istinom koja proturječi našim postojećim uvjerenjima stvara tu neugodnost, pa je lakše ignorirati istinu.
Želja za srećom/pozitivnim osjećajima/: Ljudi prirodno teže sreći i pozitivnim emocijama. Ako istina donosi tugu, razočaranje ili brigu, često se nesvjesno okrećemo od nje u potrazi za onim što nas čini sretnijima, čak i ako je to samo privremena utjeha.
Iz svakodnevnog života:
Osoba koja sumnja da je partner vara možda će reći da želi znati istinu, ali će se instinktivno povući i izbjegavati dokaze koji bi potvrdili njene sumnje.
Netko tko je prekomjerno težak može reći da želi biti zdrav, ali će ignorirati savjete liječnika o prehrani i vježbanju jer je lakše nastaviti s navikama koje pružaju kratkoročno zadovoljstvo.
Tvrtka koja tvrdi da cijeni iskrenu povratnu informaciju od zaposlenika, ali kažnjava one koji iznose kritike.
Izložba
Izložba je predstava nečega da to ljudi pogledaju i daju svoje mišljenje loše ili dobro. Izložiti se može mnogo toga da bi ljudi bili privučeni na izložbu obično misle da izložbu trebaju postaviti oni koji se time profesionalno bave ali to nije tako, izložbu može postaviti svatko i ona može biti loša ili dobra.
Od umjetnosti najčešće se postavlja izložba slika. Slike na izložbi jedan broj ljudi će pogledati i neće imati nikakav komentar i to je to, jedni ostaju nezainteresirani drugi dio ljudi će pogledati i unaprijed će imati mišljenje da te slike nisu nešto naročito a treći dio će pogledati i dati svoje mišljenje prema svom osjećaju i dati komentar pozitivan. ili negativan.
Slike jednog slikara ili više njih izložbu će posjeti i za sebe pronaći će slike koje su izuzetno lijepe iako za druge nisu bez obzira da li je slikar poznat ili nije. Kad se gledaju slike poznatih slikara svi se često izjašnjavaju za slike i koje nisu lijepe da su lijepe a kad se isključi ime slikara i samo se gledaju slike često i nepoznati slikari imaju lijepe slike. U pravilu nepoznati slikari imaju poneku lijepu sliku kao i poznati a svaki gledatelj drugačije gleda slike posebno kad su odvojene od slikara i sam odlučuje koja mu je slika lijepa. Lijepe slike su uvijek lijepe bez obzira tko je autor i tko ih gleda.